Vjerujte ili...nemojte...stvar izbora
Malo sam se igrala tražeći po netu zanimljivosti i naletila na NLO-e. Sad neko vjeruje, netko ne a nekome je sasvim svejedno. JA sam zbunjena, vjerujem da ih ima al ne u blizini. Imam međutim nekih, nazovimo ih, neobičnosti koje nemaju logično objašnjenje. Tu naravno ulaze, krugovi u žitu, Roswelt, pa raznorazni leteći tanjuri ili nesali avioni i naravno Bermudski trokut i tome slično.
No,da se vratim NLO-u. Na netu sam našla da je sve više izvještaja po kojim tvrdnja o postojanju "malih zelenih" na NAŠEM planetu, je opravdana. Velik broj ljudi koji se danas bave fenomenom NLO-a, tvrdi kako mnoge svjetske vlade taje postojanje letjelica vanzemaljskog podrijetla. Ali nema pouzdanih dokaza, dok netko iz tajne slžbe sa dovoljno visokim položajem ne istupi pred javnost i ne objavi -istinu (ako, naravno takva istina postoji). Uzmimo da postoji. Uzmimo da je sve to točno i da su mediji u svojim špekulacijama imali pravo.
Ovo je kopirano sa jedne internetske stranice:
Izvod iz transkripta američke radio emisije "Coast to Coast", održane 02. 11. 2003.
Gost voditelja programa, Arta Bella, bio je John Lear, kapetan američkog zrakoplovstva. Lear je poznat po tome što je vozio preko 160 različitih tipova aviona i 17 puta obarao rekord u brzini, elitnim Lear-jet avionima, koje je inače konstruisao njegov otac. Svojevremeno je radio kao pilot za CIA-u, kao i neke druge agencije američke vlade. S obzirom da se radi o transkriptu dijela emisije, moram naglasiti da je na samom početku je došlo do neke vrste konflikta između Leara i Bella, nakon čega je Lear, izvadio neku cedulju iz džepa i počeo čitati…
THE "DISCLOSURE"
John Lear, 2/11/2003
Art Bell Radio Show, Coast to Coast, 10pm-2am, PST
Mogući scenario ukoliko bi Art Bell bio taj koji odlučuje da li će se informacije koje je američka vlada zataškavala sve do sada, javno objaviti...
John Lear :
Zamisli, prebace te limuzinom do Washington DC, do vladine zgrade i kada uđeš unutra, u tu lijepu građevinu, oni ti kažu : "Art, ti si jedina osoba koja to može da uradi. Ako nam ti to dozvoliš, mi ćemo javno objelodaniti sve što smo do sada skrivali od naroda u vezi vanzemaljaca. Ako ti kažeš : "Da", svim glavnim televizijskim mrežama otkrićemo sve aspekte tajne, koju smo do sada strogo čuvali. Nijedan dio informacije nećemo zadržati za sebe, ukoliko nam se osigura imunitet od bilo kakvog sudskog postupka koji bi se eventualno pokrenuo protiv nas.
Evo šta se dogodilo, Art, koristit ćemo naravno i par video snimaka u vezi svega ovoga.
Prvi put smo došli u posjed letećih tanjira još tridestih godina, pa još par njih početkom četrdesetih, a onda se dogodio Roswell, o kome je i publika saznala. Zarobili smo dva vanzemaljca u Roswellu, jedan je umro kratko nakon nesreće, a drugi je živjeo sve do 1956.
Do sada, znamo da postoji 18 različitih vrsta vanzemaljaca, za koje nam je poznato da posmatraju događaje na Zemlji. Neki od njih su dobri, neki su zli, a većina ih je indiferentna.
Otkrili smo da smo mi, eksperimentalni produkt, jedne, da se tako izrazim, vanzemaljske rase, koju nikada do sada nismo sreli niti pouzdano znamo ko su oni, u stvari, niti kako izgledaju. Ono što nam je poznato, to je da su 'greys' kibernetički organizmi, roboti, bolje rečeno, koji se upotrebljavaju od strane svojih vlasnika za intearakciju s nama, u vidu otmica. Nikada nam još nije pošlo za rukom da saznamo o kakvom se eksperimentu, u stvari, radi, osim što su nas ovi korigirali već 65 puta, i zašto nas oni, vanzemaljci, nazivaju – 'kontejnerima'.
Postoje neke teorije kako su 'duše' koje naša tijela sadržavaju stvarni razlog tog eksperimenta, međutim, još uvijek ništa od toga nije dokazano. Od 1938. izgubili smo preko 200 aviona i oko 1000 vojnika u raznoraznim sukobima sa vanzemaljcima. Od tada pa do danas, bez traga i glasa nestalo je i nekoliko stotina hiljada civila, a nekoliko tisuća ljudi bilo je eliminirano i od naše strane, jer su previše znali, a mi si nismo mogli dozvoliti luksuz da se o tome javno priča. Nešto malo ružnije, to je onaj fenomen, poznat kao 'mutilacija ljudi', koji se stalno događa, slično kao i mutilacija goveda, s tim što ljude pokupe s ulice, da se tako izrazim, a onda ih vrate nazad na isto područje nakon nekih
45 minuta do jednog sata, sa izrezanim rektumom, odstranjenim genitalijama, odstranjenim očima, - i bez kapi krvi. U svim ovim slučajevima čini se da je unakaživanje obavljano dok je osoba bila još uvijek živa i svjesna. Jedan od naših naučnika tvrdi kako je očigledno da ljudski primjerak mora biti živ, da bi uzeti uzorci imali, za njih, neku vrijednost. Otimanja se odvijaju svakodnevno u USA, otprilike 10% stanovništva se redovito otima.
Kada smo mi postali svjesni ovoga, protestirali smo jednom malom grey-u kojeg smo držali zarobljenog u objektu YY-2 u Los Alamosu, međutim, prethodno je već bio postignut sporazum između nas i njih da ćemo im mi dozvoliti da otimaju jedan manji broj ljudi u zamjenu za njihovu naprednu tehnologiju, a uslov je bio i da nam oni, s vremena na vrijeme, daju spisak ljudi koje su oteli. Na kraju se ispostavilo da smo dobili mnogo manje tehnologije nego što smo se pogodili, a da je broj otmica milijun puta veći nego što smo mi naivno dogovorili s njima. 1954. godine, Predsjednik Eisenhower susreo se sa predstavnikom jedne druge vanzemaljske rase u Meerok (!?) Test Centru, koji se sada zove Edwards Air Force Base (Baza Zračnih Snaga).
Taj vanzemaljac nam je sugerirao kako nam oni mogu pomoći da se riješimo greysa, međutim, Eisenhower je odbio njihovu ponudu jer nam nisu nudili nikakvu tehnologiju. Tada, tj. u to vrijeme, svima nama koji smo sudjelovali u tome, postalo je jasno kako ne postoji takva stvar kao što je bog, tj. bar ne u onom smislu kako to narod zamišlja.
Ono što je sigurno to je da ti vanzemaljci imaju neku vrstu kompjuterskog rekordera u kome imaju uskladištene informacije tj. imidže, te ih s vremena na vrijeme projiciraju narodu kao "čuda," kako bi uticali na određene religiozne skupove. Kada je Eisenhower to saznao, toliko ga je to iznerviralo da je na kraju stavio 'In God We Trust' na papirne novčanice i kovani novac, kako bi ojačao vjeru naroda u boga. Kratko nakon toga, na sastancima između USA i Rusije zaključeno je da je situacija toliko ozbiljna da se hitno mora započeti neka vrsta hladnog rata kako bi se odvukla pažnja naroda sa UFO-a prema nekoj novoj pretnji, kao što je npr. atomski rat. Takođe je bilo odlučeno da se ovo čuva u tajnosti i od svih izabranih predstavnika u američke i ruske vlade, jer bi veoma dugo trajalo kada bi im se cijela situacija morala objašnjavati, a prevaru je mnogo lakše izvesti kada vrhovni službenci vlade ne znaju ništa o tome.
Krajem pedesetih godina, formirana je NASA, kako bi se informacije sa svemirskih platformi i brodova kompartmentalizirale, kontejnerizirale i sanitizirale. Narodu smo prodali laž kako će sve prikupljene informacije biti njegova svojina. U stvarnosti, ljudima je rečeno malo, veoma malo, a i to malo što im je bilo rečeno, takođe je bilo cenzurirano. Naš prvi zadatak bio je da sakrijemo od ljudi podatak kako je Venera veoma slična Zemlji, kao i to da je tamošnja populacija veoma slična nama ali mnogo tehnološki naprednija. Mi smo saznali dosta toga o njima, uz pomoć ruske "Venera 1" !? i "US Mariner 2", narodu smo rekli kako površina Venere liči na topionicu olova, sa stalno aktivnim vulkanima koji izbacuju sumpornu kiselinu u atmosferu, čiji je pritisak 90 puta veći nego ovaj na Zemlji. Kao što se to u većini slučajeva događa, i tu smo dobro pretjerali, tako da nas je na kraju čudilo kako niko uopće nije ni postavio pitanje – kako je to padobran sonde uopće uspio izdrati tj. spustiti sonu na temperaturi od 800 stupnjeva !?
Osnovali smo i bazu u mjestu Pinegap, u Australiji, kako bi spriječili bilo koga da sazna bilo šta u vezi s našim planovima. Cijelo to vrijeme eliminirali smo sve one koji su pokazivali i najmanje nezadovoljstvo ili su imali tendenciju da javno pričaju u vezi naših svemirskih misija, uključujući Mercury, Gemini, Apollo, Mariner, Voyager, Clementine, kao i sve ostale. Svi podaci su inicijalno stizali u Pinegap, a onda, nakon sanitacije, prosljeđivani u JPL ili drugdje. Jedno vrijeme imali smo malo problema sa radioamaterima, jer su otkrili kako da presreću naše signale, ali smo kasnije uspjeli i njima stati na kraj. Kada se ruska prijetnja stišala, uveli smo Vijetnam, koji nam je služio za preokupaciju pažnje naroda tokom idućih 10 godina. Cijela ova operacija zataškivanja vremenom je postajala sve veća i veća, zahtjevala je sve više i više ljudi, kao i mnogo novca. Tako smo stalno morali napuhivati budžet za odbranu, i kada nismo mogli dalje, onda smo se prebacili na biznis sa drogom. Kada ni to nije bilo dovoljno, opljačkali smo penzione i kreditne fondove, što je imalo i određene implikacije na Wall Streetu. Sada smo došli u situaciju kada se stvar izmakla kontroli, mnogi od nas žele imunitet i da izađu van iz svega ovoga. Međutim, sada je u svemu tome već toliko tajni, kojekavih zaštitnih mehanizama, itd. da je veoma malo vjerovatno kako se sve ovo može rasformirati bez posljedica. I sada ako nam ti daš dozvolu da ovo javno objelodanimo, šta će biti ? Oni će reći, "da – zarobili smo leteći tanjir; da – bio je vanzemaljac unutra", i to je sve što će vam reći.
Hajde, Mr. Bell, uključi taj video. Evo, ovo što ovdje vidiš, to je kako izgledaju mutilacije ljudi. Ovo je bio muškarac, star oko 27 godina. Uh, ovo je snimak mrtvih vanzemaljaca koje smo izvukli iz olupine njihovog broda koji se srušio u 'Olantia' Kalifornija, pedesetih godina. Brod koji se ovdje vidi bio je prečnika preko 250, morali smo ga zatrpati na tom istom mjestu. Ovo je jedno mjesto u Utahu, blizu Dugway Proving Grounds. Objekt koji sada vidiš je 'Kecksburg Acorn' kojeg smo, sredinom šezdesetih, prebacili u bazu Wright-Patersson. Ono je Frank Drake, pokušava da iznudi informacije od onog bića svezanog za nosila. To biće je, navodno, bilo sa 'Tau-Ceti'. Snimci koje sada gledaš su građevine na Mjesecu. Ovo je toranj u regionu "Sidas-Medai" visok je preko 7 milja. A ovo je ono što mi zovemo Kolos sa Agurama, nalazi se na "Merica-Sium" !? Ne znamo čemu je služila, ali ta mašina je veća nego Brooklyn, u New Yorku. Ovo, sada, su video snimci kupola koje prekrivaju kratere. Kako vidiš neki od njih su u u krajnjoj fazi raspada.
Ovo što sada gledaš su snimci 18 različitih vrsta vanzemaljaca, svaki traje po 5 sekundi. Ovaj je jedno od najružnijih bića koje postoji. Čuvare objekta u kome smo ga držali morali smo psihički pripremati, tokom nekoliko mjeseci, na ono što će vidjeti, pokazujući im slike sličnih bića. Tek nakon što se dobro aklimatiziraju, dozvoljavali smo im da zauzmu neku od pozicija obezbjeđenja tog objekta. Prije nego što smo počeli sa tim "aklimatizacijama" dvojica radnika umrla su od srčanog udara, kada su se neočekivano sreli s ovim bićem. Ovaj posljednji snimak je atanetat na Keneddyja. Sigurno si već čuo onu teoriju o drugom snajperu. Vidiš, ovo je druga kamera koja pokazuje šta se točno dogodilo. Mi smo imali četvoricu snajperista. Stvar je bila u tome što je Keneddy morao biti uklonjen, jer je htjeo objaviti narodu ono malo informacija koje smo mu mi dali, a htjeo je i da povuče trupe iz Vijetnama, kojeg smo mi koristili za odvlačenje pažnje naroda. Nakon Keneddyja, nikada više nismo obavještavali predsjednike o ovome. Nixon je znao, jer je bio upoznat s tim kao VP, još 1952. godine. To je i zašto je znao gdje da povede Jackie Gleason, u Homestead Air Force, bazu, kako bi ona vidjela tijela vanzemaljaca koje smo tamo držali.
I to je to. Šta sada kažeš Art Bell, da li da kažemo sve ovo narodu... da ili ne !?
Kraj izvoda
Pa sad vi svi vidite...Meni je zanimljivo, a i vjerujem donekle. Jer sve je to prepuno podudaranosti koje je malo teže zanijekat. NEšto ima. Što? E, to je pravo pitanje! Postoje li "mali zeleni"- vjerojatno, svemir je prevelik da bi ga shvatili ili bili sami u njemu. Ima li ih na Mjesecu i na Veneri - e to ne vjerujem. Malo pre nevjerojatno...Bar za mene...
|
